Mirela Agić - BiH
Rođena 18.11.1978.g.u Tuzli, sklona pisanju poezije, po profesiji profesorica jezika i književnosti.
Trenutno pohađa postdiplomski studij iz oblasti Teorijskih modela postmodernog proučavanjaknjiževnosti na Filozofskom fakultetu u Tuzli.
Piše poeziju, i objavljuje je tek od prošle godine u različitim Zbornicima za književnost u regiji.
UMJETNOST
Ima li išta tužnije od košmarne čežnje
za licima koja nestaju u crnim rupama?
Ima nekog dobra u tim nedoumicama.
Đavo glanca cipele pred polazak u grad.
PTSP lovi sljedeću žrtvu na autubuskoj
Ja?
Sjebanost,
pretvaram u umjetnost pred ogledalom.
Naizgled
Od svih zala u meni
najviše me plaši ono šutljivo
naizgled duboko zakopano.
Trujem ga
toplinom tuđih lica.
mekim dlanom ljudskim.
To čudovište
ponekad nosim u torbi
a nekad k'o Kaina znak.
Ožiljak
Nekad dok spavaš dodirnem ti ožiljak.
Dane provedem skrivajući od tebe
besanu i samo moju pod prstima tajnu.
Osjetim moć tog znaka
svaki put kad nabujaju rijeke.
Probode mi kožu i pojuri krvotokom
tražeći mjesto odakle može pričati
tvoju nikad ispričanu stravu.
U slutanjama,kao kad miriše zemlja
pronaći ću jednom sve tvoje zakopane priče:
probuditi ih i bez straha
moći dodirnuti ti ožiljak kad spavaš.
Ulica
Davno bijaše iz tamnih knjiga iščupan.
ovaj svijet u kojem se više nećemo vidjeti.
Ne govori mi više o preziranju bogova,
Ti, šutljivi, u kavezu sakriveni Čovječe.
Mislim:ni tebi ne treba vjerovati!
Ti si samo moja opomena u danu
u kojem ponekad zastanem i
poželim da ne gledam tužna lica.
Nesanica
Budiš me noću
svojim teškim snovima.
Pališ cigaretu i šutiš.
Uvjeravaš me:
„Da Bog neuhvatljivu sudbinu kroji
i dok spavamo.“
Zamolit ću Ga,
da u tvojim očima
izbriše jezivu sliku
njihovih lica.
Tvoje vrijeme
uvijek će biti mjereno
smrću kojoj si dodirnu ruke.